чинъ
Jump to navigation
Jump to search
Old Church Slavonic[edit]
Etymology[edit]
From Proto-Slavic *činъ.
Noun[edit]
чинъ • (činŭ) m
Declension[edit]
Declension of чинъ (u-stem)
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | чинъ činŭ |
чинꙑ činy |
чинове činove |
| genitive | чиноу činu |
чиновоу činovu |
чиновъ činovŭ |
| dative | чинови činovi |
чинъма činŭma |
чинъмъ činŭmŭ |
| accusative | чинъ činŭ |
чинꙑ činy |
чинꙑ činy |
| instrumental | чинъмь činŭmĭ |
чинъма činŭma |
чинъми činŭmi |
| locative | чиноу činu |
чиновоу činovu |
чинъхъ činŭxŭ |
| vocative | чиноу činu |
чинꙑ činy |
чинове činove |